(ili: dijaspora je kriva za unistavanje srpstva)
By Emil Vlajki
 Srpstvo je u agoniji. Slom srpstva, srpskog naroda i Srbije se neumitno priblizava.
 Cak i kada bi se sam Putin angazirao oko ovog procesa, nista znacajnije ne bi mogao uraditi. .
A uzrok je jednostavan. Svako drugo razmisljanje je sljepilo ili namjerna demagogija.
 1.Kada su postali jedina svjetska super sila, SAD su za jedinog istinskog
konkurenta imali potencijalnu ujedinjenu Europu. Ujedinjenje je trebalo,
dakle usporiti. To se je uradilo kroz seriju balkanskih ratova gdje su Srbi
oznaceni kao glavni krivci.
 
 2.Kada su Amerikanci vidjeli da im to ide od ruke, odlucili su se na
drugu fazu: u okviru obnove hladnog rata prema Rusiji trebalo je ograniciti
ruski utjecaj na Balkanu, pa je stoga, po americkom pragmaticnom
razumijevanju stvari, bilo nuzno razbiti srpstvo, Srbe i Srbiju kao «
prirodnog » saveznika Rusa.
 
 I to je sve.
 
 Americi je sve islo u prilog: Milosevic, politicar bez vizije, a nakon
Milosevica placenicki politicari i intelektualci na vlasti. U Srbiji su
infitrirane NVO koje djeluju razbijacki U Republici srpskoj na vlast su
dosli krajnje korumpirani politicari koji su se krili iza velikosrpskog
nacionalizma. Posebno je bilo problematicno vracanje na srpsku mitologiju
odredjenog broja intelektualaca, pogotovo sto se tice legitimiranja cetnicke
ideologije, cemu je direktno kumovala sadasnja politicka ekipa na vlasti.
 
 Treba samo logicno razmisljati:
 
 -Amerikanci su ti koji su razbili Jugoslaviju i embargom i bombama
unistavali Srbiju.
 
 -Amerikanci su ti koji su na vlast u Srbiji doveli svoje marionete. 
 
 -Amerikanci su ti koji su kod Srba podrzavali cetnistvo.
 
 -To, ocito, nisu radili zato jer im je bilo stalo do Srba, nego zbog toga
sto su ih htjeli jos potpunije diskreditirati kod susjedskih naroda, kako bi
se medjusobna mrznja nastavila. I dok su formalno odobravali cetnistvo kod
Srba, vrlo su konkretno (novcem, oruzjem, logistikom, vojnom obukom)
podrzavali ustasoidnu verziju Tudjmanovog hrvatstva kao i muslimanski
fundamentalizam!
 
 Sve u svemu, ovo bjezanje u proslost umjesto okretanja buducnosti i
prijanjanje uz Ameriku koja Srbima zeli samo zlo, izoliralo je ovaj narod i
doprinijelo pecacenju srpske sudbine. Ovome treba dodati srpsku
samodemonizaciju, vrst mazohizma nevidjenog u suvremenoj povijesti.
 
 
 
 Ni republika, ni srpska
 
 (ili: cerupanje i kraj 'dvoglavog orla')
 
 U procesu unistavanja svega srpskog, Dejton je jedan od najvecih,
uspjelih manipulativnih poteza SAD-a. Za predsjednicki reizbor, Clintonu je
trebao mir u BiH. Pored toga, trebalo je pripremiti unistenje Jugoslavije
(bombama) kao i stvaranje Velike Albanije (dodvoravanje Amerike muslimanskom
svijetu kao kontrabalansa njenoj politici na Bliskom istoku). Da bi to sve
postigli, SAD su (privremeno) ponudili Srbima u BiH, Republiku!
 
 To je bila cista farsa. Nad BiH je uveden americki protektorat koji je
imao za osnovni cilj postepeno smanjivanje srpskih nadleznosti u Republici
Srpskoj (RS) diktat(ur)om, zakonima, silom i favoriziranjem
hrvatsko-muslimanske federacije (HMF). Tako je od ukupne pomoci BiH od
strane medjunarodne zajednice, 90 % sredstava odlazilo HMF-i! Nadalje, svi
oni u RS koji su bili legalno izabrani, a nisu se svidjeli Americi, bili su
istog casa smjenjivani. Andriceva djela zabranjivana su u skolama,
smjenjivani su profesori fakulteta, itd.; ni u bivsim kolonijama se nije
tako neljudski postupalo.
 
 Politicari koje je Amerika dovodila na vlast brzo su shvatili o cemu se
radi. U praksi su zakonski sprovodili ono sto su SAD od njih trazile, a za
nagradu im je bilo dozvoljeno da pljackaju RS po miloj volji! Ubrzo se u toj
„republici“ konstituirala politicka klasa pljackasa koja je svoju
egzistenciju zasnivala na prostituciji i od toga (vise nego dobro) zivjela,
dok je istovremeno na tom podrucju bilo oko 50 % nezaposlenih, a prosjek
plata ostalih je bio oko 50 eura!
 
 Malo po malo, glavne nadleznosti iz RS presle su na HMF: posebno obrana,
sigurnost, sudstvo. Cerupanje 'dvoglavog orla' aktuelno se nastavlja
prijedlozima novi ustavnih amandmana, tako da ce vrlo brzo RS ostati prazna
ljustura kojom ce, zahvaljujuci parlamentarnoj vecini, vladati HMF. Tako je,
po drugi put u posljednjih 15 godina jedan konstitutivan narod u BiH bio
izigran uz pomoc „demokracije“!
 
 
 
 
----------------------------------------------------------------------------
------------------------------
 
 Nije vic
 
 U aprilu, 2006. godine, nakon („uspjesnog“) usaglasavanja ustavnih
amandmana,
 
poslanici BiH su uputili pismo samozadovoljstva:
 
-ne Ujedinjenim Nacijama
 
-ne evropskim institucijama
 
-ne Visokom Predstavniku protektorata
 
vec Condolezi Rice, drzavnom sekretaru State Departmenta SAD!!!
 
(Kakve UN i EZ; zna se tko je pravi gazda!)
 
----------------------------------------------------------------------------
----------------------------------
 
 
 
 U ovom casu, na vlasti je u RS (od marta mjeseca 2006.) Milorad Dodik
koji je na celu nenormalne koalicije suprotstavljene prethodnoj vladi SDS-a.
Ova koalicija ima u parlamentu svega par glasova vise od potrebne vecine i
nije dokazano da ce na izborima u oktobru biti reizabrana. Ali Amerikanci
koji su postali doktori za srpski mentalitet na Balkanu, sjajno vode stvar.
 
 Dodik je, po svemu sudeci, americki covjek. Uzeo je TV pod svoje, a
podrzava ga i banjalucki proamericki list 'Nezavisne novine'. Taktika mu je
jednostavna. U ovom se casu prikazuje kao ultranacionalista kome ni Karadzic
ni Mladic zajedno nisu ni do koljena. Na taj nacin, misli dobiti dio
elektorata SDS-a, a time i izbore.
 
 Ulog je, medjutim, daleko znacajniji od same izborne pobjede. Aktuelno se
vode pregovori o statusu Kosmeta. Posto RS ima istovjetan pravni polozaj kao
i Kosmet unutar Srbije, Amerika zeli da iskljuci svaku mogucnost da,
analogno, vec unaprijed utvrdjenom statusu Kosmeta od strane „medjunarodne
zajednice“, RS trazi i dobije samostalnost. Zato su SAD pozurile ustavne
promjene u BiH koje ce jos vise dokrajciti RS i zbog toga drze do Dodika
koji bi, kad dobije izbore, zatomio svaki pokusaj osamostaljenja RS.
 
 Uzgred receno, Amerika se sluzi i drugim stosevima. Izvjesni Amerikanac,
profesor Francis A. Boyle, isti onaj koji je inicirao tuzbu BiH za genocid
protiv SiCG, komentirajuci politiku SAD u BiH, rekao je da ta politika vodi
RS prema samostalnosti! Treba stvarno biti uvrnut pa povjerovati da
Amerikanci zele samostalnu RS, ali, eto, Srbi su povjerovali, a u HMF se
uveliko o tome pise (k'o fol, SAD su protiv Muslimana i Hrvata!). To se zove
'prevoditi nekog zednog preko vode'. I da bi prica o „prosrpskom SAD-u“
bila potpuna, ubrzo ce se sprovesti „zakonska odredba“ po kojoj se ukidaju
sva obiljezja Republike srpske, dakle i dvoglavi orao!
 
 Zanimljivo, bracu Amerikance ni malo ne smeta sto Albanci sa Kosmeta, iz
Makedonije i Crne Gore imaju kao sluzbeno obiljezje Albansku Zastavu!
 
 
 
 Sto (je) radi(la)
dijaspora
 
 U ovom casu, SiCG lici na potencijalno bojno polje sa neuralgicnim
tockama koje prijete unistenjem Srbije. 'Mali zeleni' napadaju iz Crne Gore,
Sandzaka, Kosmeta, juga Uze Srbije i Vojvodine, dok 'Veliki americki brat'
drzi dirigentsku palicu. Posebno je „simpatican“ slucaj Sandzaka iz kojeg je
proizisla soft-varijanta muslimanskog nacionalizma R. Lj koji je dugo
zavaravao javnost svojom navodnom miroljubljivoscu. Sada, kada je raspad
Srbije neminovan i kada „ustanicki Sandzak“ samo ceka mig „Velikog brat“
kako bi krenuo u borbu za nezavisnost, ode R. Lj., „jedina osoba koja je
mogla drzati Sandzak mirnim, odnosno srpskim“. To nezaustavljivo podsijeca
na jednu drugu „miroljubljivu osobu“ sa Kosmeta koji je kasnije upravljao
ovom vec, prakticno, odcijepljenom srpskom provincijom.
 
 Ali ne vrijedi vise trositi rijeci na Srbe koji, izgleda, uzivaju u
samounistavanju. I dok im se stavlja omca oko vrata, oni govore: „Tko nam
sta moze“. Kada im se ukazuje na njihovu neslogu, oni su maltene sretni i
kazu: „Takvi smo mi“. A kada ih se pocme gusiti i dok njihove zivotne
funkcije odumiru, oni se jadaju i vicu naokolo: „To je nepravda“. Ali ne ce
ni da mrdnu ni da se istinski bore da bi tu nepravdu ispravili. Samo gledaju
i kada netko sa strane ukazuje na te nepravde, oni vele: „Eto vidite da smo
bili u pravu i da nam se nepravde nanose“. Ali i dalje ne mrdaju.
 
 Sada kada je obruc zatvoren i kada predstoje smrtonosni ofanzivni udari,
svako daljnje pisanje i ukazivanje biti ce nesmisleno i ne ce sustinski
icemu doprinijeti. A za sve ovo sto se dogadja, dijaspora snosi glavnu
odgovornost. S obzirom na prostituirane politicke i intelektualne strukture
u samoj Srbiji, jedino je dijaspora mogla organizirano nastaviti borbu
protiv americkog zla koje je pritiskalo Srbiju. Ali umjesto ujedinjene i
organizirane borbe, dijelovi srpske dijaspore u svijetu su se medjusobno
prepucavali i svadjali. Cak i u ovim trenucima kada se slom priblizava,
situacija u dijaspori nije nista bolja.
 
 Sto se mene tice, ja sam (nastojao biti) borac, a ne grobar. Kao
ne-Srbin, ali Jugoslaven u srcu, nisam mogao podnijeti da se u svijetu lazno
i beskrupulozno demonizira jedan od mojih naroda. Od 1999. kada mi je u
Kanadi izisla knjiga na engleskom 'Novo totalitarno drustvo i unistenje
Jugoslavije', nastavio sam beskompromisnu borbu protiv (americkog) "novog
svjetskog poretka". U vise slijedecih knjiga (posebno 'Demonizaciji Srba') i
u desetinama clanaka davao sam naucne analize stanja u Jugoslaviji/Srbiji
koje su se u osnovnim crtama, godinama kasnije, pokazivale kao apsolutno
tocne. Upucivao sam apele i predlagao rijesenja koje je jedna organizirana
dijaspora mogla sprovoditi, tim vise sto je imala moralnu snagu istine kao
podlogu. Hrvatska i albanska dijaspora su zivi primjer jedinstvene,
organizirane i uspjesne borbe; one su prvenstveno te koje su odradile ono
najbitnije za osamostaljenje svojih naroda. Nije bilo, dakle, nikakvog
sustinskog razloga da srpska dijaspora ne krene istim putem.
 
 I umjesto, kako sam u vise navrata predlagao, da se u svijetu stvori
ujedinjeno jezgro koje ce se beskompromisno i na nacine na koje sam
ukazivao, boriti protiv lazi o Srbima, jezgro koje bi bilo aktivno podrzano
od tisuca intelektualaca sirom planete, organizirane snage dijaspore su na
moje (i slicne) napore mlako, nikako, a najvise neprijateljski djelovale!
(ovo se ne odnosi na veci broj pojedinaca u svijetu koji su istinski
cijenili moje i slicne napore).
 
 Covjek se moze boriti protiv deklariranih neprijatelja i imati snage za
to, ali mu je skoro nemoguce trpiti i napade onih za koje se bori i sa
kojima bi trebalo da se zajedno bori. 
 
 Ako ce ovakvo moje razmisljanje i moj odlazak sa politicke scene (jer, po
meni, vise nema sto da se radi) navesti organizirane dijelove dijaspore da
zamisle i da makar sada pocmu djelovati ujedinjenije i odlucnije (makar me
njihovi celnici budu jos manje podnosili), onda ovaj moj napis i ima nekog
smisla. One jos imaju vremena za casno djelovanje i da speru sramotu sa sebe
sto se u odlucnim, povijesnim trenucima nisu na pravi nacin stavile u sluzbu
svog naroda i svoje zemlje. 
  Emil VLAJKI