Историја: Emil Vlajki: O rijecima i stvarima Постављено 05.04.2007
Тема:
O rijecima i stvarima
Emil Vlajki
Moj otac Lujo, Hrvat, i nekoliko njegovih prijatelja, odlucili su na pocetku Drugog svjetskog rata da se ozene Jevrejkama kako bi ih otrgli od smrti. Majka, Bea Askenazi, je prezivjela, ali ne bez opasnosti. Iako udata za ne-Jevreja, na ulici je morala nositi traku sa zutom Davidovom zvijezdom. U tri navrata, bila je internirana diljem istocne Europe. Otac ju je nekako pronalazio i spasavao.
Porodica moje majke nije bila te srece. Skrila se u nekoj napustenoj kuci, ali ne zadugo. Susjedi su javili da su jednog jutra dosli nacisti, na silu izvukli moju baku, djedu i dvije mladje majcine sestre. Susjedima se ucinilo da se baka i djeda placuci mole. Ali Jahve, jevrejski bog, ih ocito nije uslisio posto nitko od njih nikada vise nije bio vidjen.
Bilo je to vrijeme Hitlerovog „finalnog rjesenja" za Jevreje od kojih je samo u Ausvicu ubijeno cetiri miljuna. Tada je filozof Horkheimer rekao da nakon Ausvica vise ne moћe biti humanizma. To se je onda, kada se ubijalo bez odabira: muskarce, zene, staro i mlado kako bi se zatro citav jedan narod, zvalo: genocid. Tada su rijeci pokrivale univerzalnu bol, imale su dignitet i odgovarale su stvarima.
Horkheimer se nije prevario. Nakon rata, planetu je zahvatio uzas neokolonijalne eksploatacije. Danas, kada je najveci dio svijeta u duznicko-ropskom odnosu prema "medjunarodnoj zajednici", svake godine od aranziranih ratova i bijede umire oko cetrdeset miljuna ljudi, od cega, prema UNICEFU, sedamnaest miljuna djece! Ali, zacudo, nitko se na ove „nevazne zrtve" niti osvrce, niti to zove genocidom! Ovdje rijeci, ne samo da su izgubile, nego su dobile obrnuti smisao: genocid na svjetskom nivou proglasava se procesom demokratizacije!
Perverznost medjunarodnih odnosa se posebno ispoljila nakon propasti 'socijalistiиkog bloka' kada je svijetom zavladao Veliki Brat. Otada, ne samo rijeci, vec stvari i ljudi nemaju nikakvog znacenja. Ratovi i povodi za rat aranziraju se po volji:
-1991. godine, da bi se napao Irak, bilo je izmisljeno da su iracke snage u Kuvajtu bacale na pod bebe iz inkubatora i gazile im glave. Sve to je, navodno, vidjela jedna bolnicarka koja je svjedocila pred Kongresom 'Velikog Brata', a miljuni ljudi su pritom plakali pred TV ekranima. Kasnije se ispostavilo da je ovo svjedocenje bilo laz i da je navodna bolnicarka bila kcer kuvajtskog ambasadora koja se godinama nije vracala u svoju zemlju. Nakon rata je, od strane 'Velikog Brata', zaveden embargo protiv Iraka zbog kojeg je, po UNICEFU, samo do 1995., umrlo vise od pola miljuna djece. Tko je ikada to nazvao genocidom?
-Da bi se 1999. napala Jugoslavija, isfabriciran je „masakr" u Racku, a usput je recena laz o tome kako su Srbi vec pobili sto tisuca Albanaca, te da se strahuje za ostalih cetristo tisuca! Nakon nelegalnog NATO napada i okupacije Kosmeta, jedna spanjolska komisija je konstatirala da je od pocetka 1999., stradalo, na svim stranama, svega par tisuca ljudi! U ime ovih lazi, u Jugoslaviji su dva i pol mjeseca unistavane bolnice, skole, mostovi, ceste, TV stanice, zagadjeni su zrak, voda i zemlja osiromasenim uranijumom, a ubijeno je na tisuce ljudi. Usput se prijetilo Srbima: 'vratit cemo vas na 1389. godinu'! Rijeci su ponovo izgubile smisao: ovaj genocidni pokusaj nazvan je "humanitarnom intervencijom"!
-2003. godine, da bi se nanovo napao Irak, izmisljena su „iracka sredstva za masovnu destrukciju", a svijetu je predstavljen lazan dokument o navodnoj irackoj opasnosti; radilo se, ustvari o petnaest godina starom magistarskom radu nekog studenta! I ponovo je 'Veliki Brat' napao jednu zemlju bez odobrenja UN-a! Naravno, to sto u Iraku postoji 12% svjetske rezerve nafte, "nema nikakve veze" sa sustinom stvari! Od 2003. do danas, u toj zemlji je ubijeno par stotina hiljada civila sto od "humanitarne intervencije", sto od isprovociranog gradjanskog rata. Ali nitko to ne zove genocidom!
Ne priznaje se, nadalje, ni genocid nad Indijancima, ni nad australijskim autohtoncima, ni nad Armenejcima, ni nad Vijetnamcima. Genocid je ono sto od sada 'Veliki Brat' proglasi genocidom i sto legitimira njegovu neokolonijalnu politiku. Jedna od „formula" za „genocid" je slijedeca:
Prvo se medjusobno pokrve narodi na nekom (strateski vaznom) podrucju s tim, da su vec odabrani "dobri i losi momci". Na ratnu scenu stupaju mediji "medjunarodne zajednice", centri za psiholosko ratovanje, spijunske sluzbe, diplomate, fals-satelitski snimci, a sve u suradnji sa banana-politicarima "dobrih momaka" koji su u stanju da zrtvuju 'mir za nezavisnost'. Kada medjusobno klanje i etnicko ciscenje dodju do vrhunca, onda oni koji su sve zakuhali "humanitarno" interveniraju; naravno, jedino protiv "losih momaka"! Kako, ipak, ne bi bilo sumnje u ispravnost njihove "humanitarne" intervencije, aranziraju se sve pretpostavke za jedan "mini-selekcijski genocid". "Dobri momci", muskarci i vojska, napustaju neki grad, prepustaju ga neprijatelju i kukavicki ostavljaju na licu mjesta zene i djecu! Racuna se da, cak i ako ih neprijatelj ne povrijedi, napravit ce nekoliko masakra nad muskarcima bilo zbog objesti zlocinaca kojih ima u svakoj vojsci, bilo zbog osvete radi prethodnih zlocina poиinjenih od strane "dobrih momaka". Ako zrtava nije dovoljno, one ce proizaci iz proboja "dobrih momaka" kroz neprijateljske linije. Na kraju, na scenu stupa "medjunarodni sud pravde". On, na primjer, odbija da osudi nelegani i genocidni NATO napad na "nepostojecu zemlju" (s kim li je to "medjunarodna zajednica" prethodno u Rambujeu pregovarala?!), ignorira zlocine "dobrih momaka", ali zato olako proglasava genocidom skup zlocina na jednom uskom podrucju gdje ostarjeli, te zene i djeca, nisu stradali.
Boze, pitam se, zasto i nacisti nisu imali ovakvu koncepciju "genocida"? Aron, Berta, Sara i Hana bi zivjeli, pruzili bi mi ljubav za koju sam prikracen, a u zivotu bi bili i miljuni drugih koji su nestali u konc-logorima. Ovako, ostaju samo vjecito neisplakane zrtve i spomenici, te beskrupulozni svjetski mesetari koji sve ljudsko skrnave i obezvrjedjuju, oduzimajuci rijecima i stvarima svako dostojanstvo i smisao.
NAPOMENA:
Emil Vlajki se moze kontaktirati preko e-mail adrese vemil@wanadoo.fr