Zločini nad Srbima bez kazni: Zlotvori i dalje na slobodi

Podelite:

Svi sudovi su utvrdili da su počinjeni masovni ratni zločini nad Srbima u Hrvatskoj, BiH, kao i na Kosovu i Metohiji, ali nijedan od srpskih zlotvora nije osuđen.

Međunarodni sud u Hagu za ratne zločine počinjene na teritoriji bivše SFRJ je konstatovao u svim presudama gdje je suđeno hrvatskim, albanskim i muslimanskim gospodarima rata da su zločini postojali, ali je donosio oslobađajuće presude uz obrazloženje da nema dokaza da su optuženi odgovorni za te zločine.

Nekadašnji srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević kaže za “Blic” da takve presude izaziva ozbiljnu sumnju da su aršini Haškog suda bili jednaki za sve strane u sukobu.

Doajen srpske advokature Branislav Tapušković, koji je bio uključen u više haških predmeta, tvrdi da taj sud nije imao jednake aršine za sve sukobljene strane u bivšoj Jugoslaviji.

Osnovni problem koji se provlačio kroz više predmeta predHaškim sudom bio je da su svi Hrvati, Bošnjaci i Albanci navodno vodili odbrambene ratove, svi sem Srba.

S druge strane u predmetima su Srbi jedini označavani kao kao agresori. Ta tvrdnja je vrlo problematična i teško održiva s obzirom na moja iskustva u Haškom tribunalu. Zamislimo čak i je tako da su Srbi jedini agresor, pa ni tada nije dozvoljeno ubijanje civila dece, žena starca… Kada pogledamo bilans, Srbi su jedini koji su i danas prognani sa svojih ognjišta. Oko 250.000 Srba izbjeglo je iz Hrvatske i otprilike isto toliko sa Kosova. Samo iz Sarajeva u maju 1992. izbjeglo je ukupno 100.000 ljudi“, navodi advokat Tapušković.

On kaže da su iz te osnovne premise da je srpska strana bila jedini agresor proizlazile oslobađajuće presude za komandnu odgovornost drugih strana u sukobu.

Nekadašnji tužilac Vukčević osvnuo se na dokaze u najupadljivijim slučajevima.

U slučaju Ramuša Haradinaja bilo je ključno da je ubijeno više svjedoka, a skoro svi bili zastrašivani i pod pritiskom. Kada je riječ o pravosnažnom oslobađanju Ante Gotovine, ta presuda je donijeta tijesnom većinom 3:2. Za Gotovinu je bitno bilo što nijesu bili pronađeni ni “topnički dnevnici” o dejstvu artiljerije u vrijeme “Oluje”. U slučaju Nasera Orića sada je za prvostepenu oslobađajuću presudu u Sarajevu ključno bilo što je jedinica MUP-a Srbija napravila propust i dozvolila telefonski razgovor za zaštićenim svjedokom koji je posle odustao“, kaže Vukčević.

Podelite:

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here