Ispovest Ekonomskog Plaćenog Ubice (EHM)

Economic Hit Men (EHM) su visoko plaćeni eksperti, koji varaju zemlje na cijelom svijetu za milijardske iznose. Oni usmjeravaju, de facto, novac Svjetske banke, Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) i drugih inozemnih organizacija za pomoć u razvoju na konta velikih koncerna i u džepove nekolicine bogatih familija, koje kontroliraju prirodne sirovine na našoj planeti. Sredstva kojima se služe Economic Hit Men su prevarantske financijske analize, izborne manipulacije, korupcija, ucjena, seks i ubistva. Njihova igra je tako stara kao vlast, koja je zadobila, pak, u eri globalizacije nove zastrašujuće dimenzije. Ja znam to, ja sam bio EHM...",

Radimo otvoreno

"U zemljama kao što su Ekvador, Nigerija ili Indonezija oblačimo se kao učitelji ili vlasnici radnji. U Washingtonu i Parizu izgledamo kao vladini službenici ili bankari. Djelujemo skromno i normalno. Posjećujemo projekte i obilazimo osiromašena sela. Propovjedamo aruizam i govorimo za lokalne novine o čudesima koje će donijeti naši humanitarni projekti. Konferencijske stolove i vladine odbore prekrivamo tabelama i visokim proračunima, a na Harvard Business School držimo predavanja o čudesima makroekonomije. Mi smo stalno prisutni i radimo otvoreno. Ili, u najmanju ruku, tako se predstavljamo i takvima budemo prihvaćeni. Tako funkcionira ovaj sustav..." (Citat iz knjige Džona Perkinsa)

Ovako započinje "Priznanje jednog ekonomskog ubojice", kako se zove senzacionalna knjiga Džona Perkinsa, koja ovih dana uzbuđuje čitatelje u zapadnom svijetu. Njemački izdavač "Riemann Verlag" je, pak, originalnom naslovu "Economic Hit Man" dodao i podnaslov "Kao šakal na putu u službi privredne mafije", čime je i izražena bit ovog "javnog priznanja". Džon Perkins je rođen 1946. godine i u periodu između 1970. i 1982 godine bit će regrutiran i dodatno specijaliziran od strane National Security Agency (NSA) i savjetodavne firme « MAIN » kao "idealni EHW" za manipuliranje pomoći zemljama u razvoju, odnosno vrbovanje nerazvijenih zemalja za predimenzionirane tehnološke projekte, koje ih potom direktno vode u američku ovisnost. John Perkins je, pak, napustio "Main" zbog "konflikta savjesti", pa je početkom osamdesetih godina osnovao firmu IPS (Independent Power Systems), koja se specijalizirala za razvoj trajnih energetskih sustava. Godine 1992. je prodao "IPS" i osnovao organizaciju pod imenom "Dream Cange Coalition", koja pokušava zaštititi ono što je preostalo od kulture i okoliša tzv. indogenih naroda u Južnoj Americi.
Na primjedbu da njegovo "javno priznanje" dolazi sa zakašnjenjem od četvrt stoljeća, Džon Perkins odgovara: "Imam 60 godina i 20.godišnju kćerku. Znam samo jedno, na samrtnom krevetu - bilo sutra ili za 30 godina - pogledat ću unazad i moći ću kazati da sam u posljednjem momentu mojeg života uradio sve što je bilo u mojoj moći da učinim svijet boljim za moju kćerku i njenu braću i sestre u cijelom svijetu".
Mi, EHM, izgrađujemo svjetsko carstvo, piše dalje Perkins, mi smo elita žena i muškaraca koje financijske organizacije koriste da bi stvorile uvjete koji će druge zemlje staviti u ovisnost od korporatokracije. Upravo ova korporatokracija vlada u stvarnosti našim koncernima, našim bankama i našim vladama. EHM, slično kao u mafijaškoj strukturi, nude određenim zemljama "ponude koje se ne mogu odbiti", razvojne kredite, gradnju električnih centrala, izgradnju infrastrukture, brzih ulica, luka, aerodroma i tsl. S kreditom je, naravno, povezano da inženjerske firme i građevinska poduzeća iz zemlje iz koje stiže kredit izvode određene projekte. U principu, najveći dio novca ne napušta nikada SAD. Iako je posuđeni novac u obliku kredita na opisani način skoro u cjelini ostao u SAD mora pogođena zemlja, naravski, platiti dospjeli kredit i kamate.
Ako su "EHM" dobro radili, za par godina zemlja u razvoju više ne može otplaćivati financijske obveze i tada "zahtijevamo, kao i mafija, naš udio", tvrdi Perkins.
"Rafiniranost sa kojom se izgrađuje ovo moderno carstvo", piše John Perkins, "ostavlja u sjenci rimske centurione, španjolske konvistadore i evropske kolonijalne sile 18. i 19. stoljeća". Radi se o tomu, objašnjava bivši "EHM" što "smo mi - EHM - mudriji, što smo učili iz povijesti..."
U predgovoru Džon Perkins piše, također, da je ovo priznanje bilo napisano već 1982. godine kao uvod u knjigu sa radnim naslovom "Savjest jednog ekonomskog ubojice", te da je knjiga posvećena predsjednicima dviju zemalja, "koji su bili moji klijenti, koje sam respektirao". Riječ je o predsjedniku Ekvadora Roldosu i predsjedniku Paname Torihosu, koji su poginuli upravo te godine u avionskoj nesreći. "Njihova smrt nije bila slučaj", piše Perkins, "oni su ubijeni, jer su se borili protivu urote privrednih moćnika, vlada i banaka čiji je cilj svjetska vladavina", piše Perkins. Pošto Perkinsu i drugim "EHM" nije uspjelo uvjeriti Roldosa i Torihosa "sa našim sredstvima", piše Perkins, "na scenu su stupili sa ovlašćenjem CIA uvijek u pozadini djelujući šakali".
Bivši "Hit Man" tvrdi, također, da je četiri puta u proteklih 20 godina pokušavao privesti kraju rad na ovoj knjizi, ali mu je prijećeno i morao je da s tim prestane. Jedan veliki izdavački koncern mu je, pak, savjetovao i 2003. godine, kada je knjiga konačno bila gotova, da je preradi u roman po uzoru na trilere Džona Le Kara i Grahama Grina što je on odbio. Najbolje stranice Perkinsova "priznanja" su opisi stanja u kojem se nalazi Ekvador nakon što su ga "EHM", "šakali" i "vojska" učinili totalnim američkim ovisnikom. Nekoć su u zemlji postojale različite kulture (indio i španjolska), zemlja je bila lijepa i u svojoj nerazvijenosti, u međuvremenu je, pak, njena ljepota uništena, rijeke su zagađene, indio-plemena se očajnički brane u posljednjim utvrdama, građanski rat plamti, a prašume izumiru.
Nažalost, poručuje Perkins, Ekvador nije nikakav izuzetak. "Skoro svaka zemlja, koji smo mi, EHM-ovi, doveli pod kontrolu globalnog imperijalizma, doživjela je istu sudbinu. Zaduženja Trećeg svijeta su se popela na 2,5 biliona dolara, troškovi samo za otplatu kredita u ovim zemljama su se popeli na godišnji nivo od 375 milijardi i veći su nego što zemlje Trećeg svijeta zajedno izdvajaju za zdravstvo i obrazovanje i, čak, 20 puta veći od sume koja se ovim zemljama dodeljuje kao razvojna pomoć.
Perkins potom upozorava - u kontekstu "11.septembra" -na podvalu da se svi problemi u svijetu objasne zlim teroristima i teorijom zavjere. "Svi ovi ljudi - milijuni u Ekvadoru, milijarde u čitavom svijetu - su potencijalni teroristi", upozorava Džon Perkins, "ne zato što vjeruju u komunizam ili anarhizam ili što su zli po prirodi, nego jednostavno zbog toga što su očajni". "Ovaj sustav je daleko veća opasnost od terorističke zavjere", piše Perkins, jer se radi o "suludom konceptu", kojeg propagira mala grupa ljudi, ona koja zna da iza priče o sve većem rastu stoji ideja o sve većem i bržem probitku za probrane i definitivnoj pljački onih na ivicama društva, u svijetu i kod kuće.
Naša globalna kultura je monstrouzna mašina koja guta sve oko sebe i na kraju joj neće preostati drugo do da sama sebe pojede - zlogukuje Perkins.
"Korporatokracija nije urota", pojašnjava Perkins, "pa ipak njeni članovi imaju zajedničke vrijednosti i ciljeve". Jedna od najvažnijih funkcija korporatokracije je sebe održati u životu, širiti se u kontinuitetu i jačati, piše Perkins. Njihova bogatstva nam se stalno nude kao model ponašanja, u svakoj situaciji nam se sugerira da je kupovina vrhovna građanska obveza.
Zadatak "privrednih ubojica", kakav je bio autor knjige jeste da čine ono što im sustav zapovijeda, zašto dobijaju puno novca. Ako oni zakažu, na njihova mjesta, kao u slučaju Ekvadora, uskaču "šakali", a ako i oni zakažu, na scenu stupa vojska. Perkins upozorava da je ova knjiga "priznanje" jednog čovjeka koji je kao "EHM" pripadao relativno maloj grupi, a da danas djeluje puno više osoba koji vrše slične funkcije. Oni u pravilu nose eufemističke titule u vodećim etažama firmi kao što su "Monsanto", "General Electric", "Nike", "General Motors", "Wal-Mart", ali i skoro u svakom velikom svjetskom koncernu.
Ima mišljenja u svezi s ovom knjigom da je John Perkins podebelo pretjerao, odnosno da se upustio u "teoriju zavjere", koja sve probleme ovog svijeta pokušava objasniti spregom Big Businessa i zapadnih organizacija. No, jedan od vodećih vanjskopolitičkih i sigurnosnih eksperata u svijetu, Džim Garison, potvrđuje da je Perkins principijelno u pravu. "Svatko onaj tko zna kako rade Svjetska banka ili Međunarodno monetarni fond može potvrditi da je ono što je Perkins opisao u svojoj knjizi principijelno točno", kazao je Garrson u razgovoru za njemačko "Vrijeme kulture" ("Kulturzeit"), "sve je tako konstruirano da se siromašnima ne pomogne, nego da se ove zemlje jednostavno koriste da se zapadna poduzeća dalje obogaćuju"! Brojni su razvojni projekti u zemljama u razvoju, potpomognuti od MMF-a i Svjetske banke, nanijeli više štete zemljama u razvoju nego što su im koristile. "Ponekad je najbolje ignorirati preporuke iz Vašingtona", zaključuje Garrison!

Danas